Filip Ćurić: Uspeh je opsesivna želja za učenjem

Filip Ćurić radi u kompaniji Tapni na poziciji direktora operacija, vodeći računa o proizvodnji i distribuciji proizvoda ove kompanije u Srbiji, celoj Evropi, Sjedinjenim Državama, Kolumbiji i Saudijskoj Arabiji. U Ćupriji je završio osnovnu i tehničku školu, nakon čega je izabran za stipendistu kompanije Link Group i Fondacije porodice Karađorđević. Godine 2022. je reaktivirao Udruženje mladih Ćuprije i postao predsednik ove organizacije, sa ciljem da unapredi položaj i život mladih u Ćupriji. Osnivač je Volonterskog servisa mladih u Ćupriji, koji broji preko 130 članova, kao i Informativne zajednice mladih u Ćupriji, koja danas ima preko 200 članova. Jedan je od osnivača „Morava Tech Huba”, zajednice koja okuplja ljude iz IT-ja u Jagodini, Paraćinu i Ćupriji. Najviše voli čitanje i pisanje.

Vreme Čitanja: 3 min

filip-ćurić-1923-fi

Izvor: Aleksandar Nikodijević

Koja tehnologija vas inspiriše i koje veštine treba da razvijaju mladi profesionalci?

Definitivno je u pitanju veb-programiranje (web development); to je oblast na kojoj sam i diplomirao softversko inženjerstvo. Razlog za to je što će ogroman broj alata i platformi u budućnosti biti baziran isključivo na vebu. Veb-development je, definitivno, nešto što me inspiriše u poslu koji radim i omogućava mi kreiranje i korišćenje mnogobrojnih alata koji su desna ruka mom timu, saradnicima i meni samom. Potrebno je da mladi ozbiljno shvate pojam digitalne pismenosti – to ne znači korišćenje društvenih mreža.

Važno je da mladi imaju napredno znanje poslovnih softvera, da budu upoznati sa različitim dizajnerskim alatima i sposobni da ih koriste. Što se tiče tzv. mekih veština, većina mladih će ih navesti u CV-ju, ali nije realno podrazumevati da ih imaju. Savet je da što više čitaju i pišu, to su veštine koje će im doneti toliko toga, a da, verovatno, nisu ni svesni.

filip-ćurić-1923-ps1

Šta biste istakli kao najvažniji projekat i najveći uspeh u svojoj karijeri?

Najizazovniji projekat do sada u okviru kompanije, a i inače, jeste otvaranje proizvodnje i distribucije proizvoda kompanije Tapni u SAD. To je, pre svega, bio izazov u činjenici da je to za mene bilo nepoznato tržište, bez ranijih kontakata tamo, bez znanja zakona i procesa u samoj distribuciji. Verujem da je moje najveće dostignuće u karijeri upravo pozicija na kojoj sam sada, a to je direktor operacija u kompaniji Tapni i vođenje proizvodnje i distribucije za ceo evropski kontinent, SAD, Kolumbiju, Saudijsku Arabiju, Balkan i ostatak sveta.

Ovo dostignuće zahtevalo je velike napore i dosta ulaganja u nalaženju distributera, partnera, stavljanje fokusa na mnogo detalja, ali je na ovaj način obezbeđeno skaliranje kompanije i njen rast.

Koje su ključne veštine koje smatrate neophodnim za uspeh u vašoj oblasti i čime biste voleli da ovladate?

Verujem da su konzistentnost, umetnost pregovaranja, dobra komunikacija i diplomatski pristup uvek dobitna kombinacija. Bitno je da uvek gledate kako da nešto ubrzate, automatizujete, smanjite troškove procesa, stvorite bolji tim, unapredite kvalitet. Ključno je da održite dobar odnos sa klijentima, da uradite sve što možete za njih, da poštujete njihovo vreme, a onda i novac, ali i da budete spremni da postavite granice u tim odnosima; ne verujem u onu premisu „Klijent je uvek u pravu”. Prema tome, bitna je strpljivost, svakodnevnost u radu: da ustanete ujutru i da idete kroz svoju listu zadataka, segment po segment; spremnost da ne gledate na sat, nego da radite dokle god posao ne bude završen.

Koji je najbolji savet mladim liderima koji tek započinju karijeru u tehnološkoj industriji?

Da opet mogu da biram, uvek bih izabrao početak karijere u startapu u odnosu na početak u korporaciji. Razlog za ovo je širina znanja koju vam startap može dati, kao i kreativna sloboda. Startapovi su, obično, firme od najviše 15-20 ljudi, često su to i manji timovi i svi rade po nekoliko poslova u kompaniji: programiraju, dizajniraju, vode finansije, planiraju budžete, rade sa agencijama, brinu o reklamnim kampanjama, rešavaju probleme u produkciji, rade na partnerstvima, organizaciji događaja, komuniciraju sa klijentima, bave se izgradnjom procesa, izgradnjom baze znanja za interni tim itd. Vrlo važan savet koji bih dao mladima jeste: birajte sa kim ćete raditi, a tek onda šta ćete raditi.

Kada imate pored sebe ljude u koje verujete i koji zajedno sa vama rade na ostvarenju velikih ciljeva, onda ŠTA postaje manje bitno, jer postoji zajedničko ZAŠTO.

Koji su najvažniji faktori uspeha?

Konzistentnost (moja omiljena reč), spremnost da pomognete drugima, da čujete tuđe probleme u poslu i uvek razmišljate o tome kako da pomognete svojim klijentima, kako da nešto učinite boljim za njih.

Mogao bih čak da kažem da se ne radi o tome da nekom pružite lakši, već bolji početak. Izuzetno važan faktor je da imate neku vrstu opsesije prema svom poslu. Reč „opsesija” mnogima zvuči pogrešno, ali ona u poslu može imati izuzetno pozitivan kontekst. Nije dovoljno samo da volite ono što radite, zato što i ono što volite vremenom može da postane manje zanimljivo ili nemotivišuće. Opsesivnost detaljima, želja da se posao odradi do kraja i „očiste” liste zadataka jeste način da se bude bolji od drugih i stigne dalje. Pratite svoju opsesiju, budite konzistentni i uvek pomažite kolegama.

Kako definišete uspeh i kako birate poslovne partnere i saradnike?

Uspeh je relativna stvar, tako da za mene lično uspeh znači da mogu veći deo svog dana i vremena da upotrebim na ono što želim da radim, dok istovremeno pratim vrednosti za koje sam rekao da ću ih se držati. Uspeh je za mene postojanje opsesivne želje za učenjem. Poslovne saradnike/partnere biram po prepoznavanju sličnih vrednosti, po tome što imamo slična razmišljanja u vezi s poslom, a i životom generalno, i po tome što kod njih vidim da dela prate reči, tako da se drže svojih obećanja – pre svega, zbog sebe.

Prijavi se na WebMind NJUZLETER, čeka te izbor konkretnih priča i uvida.

Profesor književnosti zagubljen u odajama ekonomskog, tech i IT novinarstva.

Prijavi se na novosti.