Robot koji igra tenis više nije eksperiment

Humanoidni robot koji razmenjuje udarce sa čovekom više nije scena iz naučne fantastike. Novi AI sistem pokazuje da mašine ne samo da mogu da „razumeju“ sport, već i da učestvuju u njemu u realnom vremenu – i to otvara mnogo šira pitanja od samog tenisa.

Vreme Čitanja: 2 min

teniseri-3915-fi

Ilustracija: DALL-E3

Granica između sporta i tehnologije ponovo se pomera. Istraživači su razvili humanoidnog robota koji može da igra tenis sa čovekom, koristeći veštačku inteligenciju koja donosi odluke u deliću sekunde. Ključ inovacije krije se u sistemu koji robotu omogućava da uči iz fragmentiranih i nepotpunih podataka o ljudskim pokretima.

Za razliku od tradicionalnih robota, koji su unapred programirani da izvode određene pokrete, ovaj sistem funkcioniše znatno fleksibilnije. Umesto da „zna sve“ unapred, robot uči osnovne elemente igre – poput zamaha, pozicioniranja i reakcije – a zatim ih kombinuje u realnom vremenu, u zavisnosti od situacije na terenu.

Rezultat je iznenađujući: robot može da prati lopticu, kreće se po terenu i vraća udarce čak i u nepredvidivim uslovima. Iako još uvek ne deluje stabilno u svakoj situaciji, uspeva da održi razmenu udaraca sa čovekom, što je do skoro delovalo kao veoma dalek tehnološki cilj, piše TechRadar.

Od teniskog terena do šire primene

Ono što ovu tehnologiju čini važnom nije samo atraktivna demonstracija, već njena šira vrednost. Robot koji može da reaguje na nepredvidive situacije u sportu zapravo pokazuje jednu od najtežih sposobnosti u razvoju veštačke inteligencije – donošenje odluka u dinamičnom okruženju.

Upravo zato ovakvi sistemi imaju mnogo širu primenu od sporta. Tehnologija razvijena za tenis može da se koristi i u industriji, logistici, autonomnim sistemima i raznim oblicima asistivne robotike, svuda gde mašina mora brzo da proceni situaciju i reaguje bez unapred definisanog scenarija.

U sportskom kontekstu, potencijal je takođe vrlo konkretan. AI roboti mogli bi da postanu napredni trenažni partneri, dostupni u svakom trenutku i sposobni da se prilagode nivou igrača. Umesto klasičnih mašina za izbacivanje loptica, budući sistemi mogli bi da simuliraju daleko realniju interakciju i dinamičniji trening.

Istovremeno, ovakvi projekti otvaraju i pitanje kako će izgledati odnos čoveka i mašine u sportu u godinama koje dolaze. Ne zato što će roboti zameniti sportiste, već zato što će postati sve prisutniji u analizi, treningu i razvoju performansi.

Prijavi se na WebMind NJUZLETER, čeka te izbor konkretnih priča i uvida.

Prijavi se na novosti.