Kako možete da štampate hranu?
Kako je uopšte moguće odštampati hranu?
U osnovi, 3D štampač za hranu je mašina koja pažljivo isporučuje sastojke na kontrolisan način, odnosno to je automatizovan aditivni proces. Zapravo, izgleda kao kada, na primer, stavljate senf na hot dog.
Laboratorija za kreativne mašine (eng. Creative Machines Lab) sa Univerziteta Kolumbija već neko vreme eksperimentiše sa tehnikama digitalnog kuvanja, i fascinantno je koliko su napredovali.
Drugim rečima, za svaki sastojak koji žele da odštampaju, prvo moraju da kupe sirovine u prodavnici. Idealno bi bilo da ti sirovi materijali budu u formi smese; u suprotnom, moraju najpre da ih obrade.
To znači da sve što se može pretvoriti u bar polutečno stanje teoretski može biti štampano u 3D formatu. To se, dakle, odnosi na većinu povrća, sireva, slatkiša i testa.
Na kraju, kako tehnologija bude napredovala, potrošači će moći da preuzmu digitalne verzije sastojaka iz raznovrsne ponude, te da pripreme obrok za sebe čak i ako nemaju nikakve kulinarske veštine.
Zanimljivo je razmišljati o tome šta bi se desilo kada biste softver i robotiku uveli u nešto tako osnovno kao što je kuvanje. Onog trenutka kada se ova kompjuterska kontrola pusti u javnost, ovaj programabilan način kuvanja, imaćemo pristup novom, da tako kažem, prostoru za hranu. Videćemo inovacije u hrani kao nikada pre.
Profesor mašinstva Hod Lipson
Važno je napomenuti da 3D štampači ne kuvaju hranu (barem ne još). Oni su zaduženi za arhitekturu oblika i dizajna, ali sam proizvod bi potom trebalo staviti u rernu.
Šta to znači za potrošače?
Ono što štampanje hrane omogućava jeste bolja kontrola nutritivnih sastojaka koje unosite. To znači da bi svaki obrok mogao da se prilagodi konkretnom potrošaču, za razliku od kupovine prerađenih namirnica u supermarketu koje se prave sa univerzalnim standardom tako da odgovaraju većini konzumenata.
Tehnologija još nije stigla do toga da 3D štampač može biti vaš svojevrsni lični kuvar koji preporučuje hranljive sastojke koji su baš vama potrebni, a na osnovu onoga što je naučio o vašim navikama u ishrani. Međutim, istraživači definitivno rade na ovoj funkciji i planiraju da ubuduće razvijaju tehnologiju u tom pravcu.
Drugim rečima, moći ćete da kontrolišete tačnu količinu nutritivnih materija, vitamina, kalorija po obroku…
Zamislite za šta bi tek kuvari bili sposobni sa ovim alatom u rukama.
Iako to sada deluje nezamislivo, istina je da nismo tako daleko od toga.
Osim što pomaže u problemima sa oskudicom hrane i eliminiše neuhranjenost, jedna ogromna prednost 3D štampanja hrane je njen pozitivan efekat na klimatske promene. Naime, ono smanjuje ljudski otisak na planeti zahtevajući drastično manje resursa, upotrebom održivijih opcija, uključujući i materijale koji bi inače bili bačeni.
Najbolje od svega je što 3D štampač za hranu neće biti tako nepristupačan kao što isprva može delovati. Prema onome što do sada znamo, ova mašina će koštati do nekoliko hiljada dolara, što znači da će neki luksuzni restorani moći da je priušte. I vremenom, ko zna, možda ćemo imati ove uređaje u našim domovima kao što se desilo sa fritezama na vruć vazduh (eng. air fryer).
Ove mašine će najverovatnije dobiti širu primenu najpre kod dekoracija svadbenih torti, ali je svakako još rano govoriti o ozbiljnijem širem usvajanju među profesionalnim kuvarima i potrošačima.
Osim toga, vegani će biti oduševljeni kada čuju da se 3D štampači za hranu mogu koristiti za dobijanje smese biljnog porekla koja se može koristiti kao zamena za meso.
I na kraju, 3D štampana hrana je potpuno bezbedna za konzumiranje.
Koje su mane ove tehnologije?
Znate kako kažu – ako zvuči suviše dobro da bi bilo istinito, verovatno jeste.
Istina je da postoje neke loše strane ove tehnologije koje su do sada privukle pažnju istraživača.
Najčešće se navode sledeće manjkavosti:
- Dugotrajnost procesa – Ovo važi za 3D štampu generalno, tako da ne čudi saznanje da i 3D štampanje hrane oduzima značajnu količinu vremena, mnogo duže od tradicionalnog kuvanja.
- Složenost procesa – Većina sastojaka ne dolazi u obliku smese, što znači da zahtevaju prethodno kuvanje i obradu.
- Ograničene mogućnosti – 3D štampači za hranu ne dolaze sa beskrajnim mogućnostima, što znači da ćete morati da naučite kako da uživate u istim obrocima iznova i iznova.
Jedan od argumenata koji se često pominju u kontekstu 3D štampanja hrane je da bi potrošačima lako mogla da dosadi ishrana koja se bazira na samo jednoj vrsti hrane. To je, na primer, kao kada dete dobije novu igračku – u početku je zabavno i ne odvaja se od nje, ali, ako je previše kompleksna, samo će je ostaviti u ćošku do daljnjeg i preći na nešto prikladnije.
Pored toga, neki naučni radovi idu toliko daleko da tvrde da 3D štampanje hrane može da izazove trovanje hranom ili alergiju na hranu, ali potrebno je još istraživanja da bi se to potvrdilo, posebno kada je reč o promenama koje 3D hrana može ostaviti na ljudski organizam na duže staze.