CGI protiv stvarnosti: Fascinantna priča o autentičnosti Openhajmera 

Filmski režiser Kristofer Nolan maestralno oživljava priču o stvaranju atomske bombe u Openhajmeru, uz pomoć kombinacije praktičnih efekata i CGI.

Najnoviji blokbaster u kome Kilijan Marfi glumi Džej Roberta Openhajmera prati putovanje briljantnog fizičara tokom razvoja atomske bombe, kao i posledice njenog postojanja.

Za razliku od Nolanovih prethodnih dela, Openhajmer predstavlja odstupanje od njegovog uobičajenog stila. Ipak, njegova posvećenost velikom praktičnom stvaranju filmova ostaje nepromenjena.

Vreme Čitanja: 3 min

oppenheimer

Izvor: Openhajmer

Kako se približavalo objavljivanje filma, pojavilo se mnogo spekulacija u vezi sa stepenom upotrebe CGI-a u Openhajmeru. Neki od najintrigantnijih elemenata, uključujući Nolanovu rekreiranje eksplozije atomske bombe i druge umetničke elemente, izazvali su radoznalost kod publike. Pored toga, Nolanova izjava u intervjuu za Collider, gde je tvrdio da u Openhajmeru nema „ni jednog snimka stvorenog pomoću CGI-ja“ u , takođe je doprinela konfuziju i debatu. 

Sve ovo dovelo je do pitanja o tome koji su momenti u filmu zaista snimljeni kamerom, pomoću praktičnih efekata, a koji su u potpunosti kompjuterski generisani. Nolanove vlastite izjave o odsustvu vizuelnih efekata tokom trosatnog filma samo su dodatno povećale misteriju. 

Objašnjenje „ni jednog CGI snimka“  

U čitavom Openhajmeru, evidentna je posvećenost Kristofera Nolana realizmu. Međutim, suprotno nekim zabludama, reditelj nikada nije tvrdio da u Openhajmer nema apsolutno nikakav CGI. Umesto toga, on je naglasio da nijedan snimak u filmu ne oslanja isključivo na vizuelne efekte. 

Reditelj je sarađivao sa studijom vizuelnih efekata DNEG kako bi poboljšao i upotpunio praktične elemente dobro integrisanim CGI-em. Cilj je bio da se publici obezbedi besprekorno i impresivno iskustvo koje će im dugo ostati u sećanju. 

Dok su praktični efekti bili jako naglašeni, CGI je pažljivo i strateški korišćen u određenim sekvencama, naglašavajući praktične elemente bez njihovog prevelikog dominiranja. Saradnja između Nolana i DNEG studija obezbedila je da se vizuelni efekti neprimetno integrišu sa stvarnim snimcima. Krajnji rezultat bilo je kohezivno i zadivljujuće filmsko iskustvo. 

Eksplozija bombe kao najimpresivnije dostignuće

Nepokolebljiva posvećenost Kristofera Nolana izbegavanju CGI u Openhajmeru rezultirala je jednim od najznačajnijih dostignuća filma — eksplozijom atomske bombe. Priča o životu Džej Roberta Openhajmera se u velikoj meri fokusira na projekat Menhetn i stvaranje prve atomske bombe, što je čini ključnim momentom u filmu. Da bi obezbedio autentičnost i snažan dojam ove ključne scene, Nolan nije štedeo truda u stvaranju ove impresivne eksplozije. 

Kako je prepoznao značaj ovog trenutka, a nije imao nikakvu mogućnost da upotrebi pravu atomsku bombe za snimanje, Nolan je blisko sarađivao sa timom za vizuelne efekte u DNEG-u. U timu su bili supervizor Endru Džekson, scenograf Rut De Džong i supervizor specijalnih efekata Skot Fišer. Zajedno su do detalja osmislili plan za stvaranje funkcionalnog uređaja koji bi verno replicirao izgled i eksplozivnu moć prave atomske bombe. 

Oslanjajući se na stručnost i genijalnost, tim je dizajnirao i izveo svaki aspekt eksplozije atomske bombe u Openhajmeru bez pribegavanja CGI. Ovaj poduhvat zahtevao je preciznu koordinaciju, pažnju na detalje i nepokolebljivu posvećenost postizanju praktičnog realizma. 

Izbegavajući CGI i oslanjajući se na praktične efekte, Nolan je majstorski oživeo ključni test atomske bombe u postrojenju u Los Alamosu. Rezultat je zadivljujuće i autentično filmsko iskustvo koje odražava ozbiljnost i istorijski značaj trenutka. Ova scena prikazala je Nolanovu neuporedivu sposobnost i talenat za izvođenje grandioznih praktičnih spektakala na ekranu. 

Gde je CGI bio neophodan? 

U Openhajmeru, saradnja sa DNEG-om i talentovanim VFX umetnicima je nesumnjivo rezultirala strateškom upotrebom CGI-a u različitim delovima filma. Iako je Kristofer Nolan zadržao svoju sklonost ka praktičnim efektima kad god je to bilo moguće, određeni trenuci zahtevali su specijalne efekte da bi se postigli specifični elementi vizuelnog pripovedanja. 

Jedan takav primer je kada je Džej Robert Openhajmer preplavljen emocijama a pozadina se trese u kritičnim trenucima, kao što je njegovo saslušanje za proveru bezbednosti ili njegovo obraćanje zajednici u Los Alamosu nakon što su atomske bombe postavljene u Japanu. Pojačani efekat podrhtavanja  verovatno je postignut korišćenjem CGI-a kako bi se stvorio pojačan osećaj emocionalnog nemira i napetosti u ovim scenama. 

Film dalje istražuje Openhajmerove strahove od atomske bombe, vizuelizujući ih na načine koji su možda postignuti korišćenjem specijalnih efekata. Na primer, mape koje izgledaju kao da prikazuju ispaljivanje i detonaciju nuklearnih bombi mogu uključivati kombinaciju praktičnih efekata i CGI-a kako bi se glatko uklopili sa pravim snimcima. 

Što se tiče vizuelizacije nauke J. Roberta Openhajmera, pristup filma ostaje donekle nejasan. Neki od slika koje podsećaju na svemir, eksplozije i druge elemente možda su delimično postignute praktičnim metodama.  

Nolan je potvrdio da je Endru Džekson istraživao različite načine za postizanje ovih efekata bez oslanjanja na CGI. Međutim, nije eksplicitno potvrđeno da li su svi primeri ovih scena urađeni praktično, ostavljajući prostor za mogućnost da je CGI ipak u izvesnoj meri korišćen. 

"Pokušao si. Propao. Nema veze. Pokušaj opet. Propadni bolje."

Prijavi se na novosti.

Režiser Kristofer Nolan oživljava priču o stvaranju atomske bombe u Openhajmeru, uz pomoć kombinacije praktičnih efekata i CGI.