Kako je bes postao omiljeni alat digitalnog marketinga

Oxford University Press je za reč godine izabrao izraz „rage bait“ – termin koji opisuje onlajn sadržaj namerno napravljen da izazove ljutnju, zgražavanje ili frustraciju kako bi se podigli klikovi, komentari i šerovi. Ta odluka nije samo zanimljiva jezička vest, već vrlo precizna dijagnoza savremenog interneta: bes je postao resurs, a algoritmi ga nagrađuju.

Vreme Čitanja: 2 min

rage-bait-4897-fi

Ilustracija: DALL-E3

Šta zapravo znači “rage bait“

„Rage bait“ označava tekst, video, objavu ili naslov kreiran tako da vas „pecne“: da se iznervirate, uvredite ili momentalno skočite u komentare. To su oni sadržaji koji preterano pojednostavljuju kompleksne teme, karikiraju tuđe stavove, biraju najekstremnije primere ili uvode podelu „mi“ protiv „njih“. Cilj nije informisanje, već izazivanje emotivne reakcije – idealno besa, jer je on najangažovanija emocija na internetu.

Za razliku od starijeg pojma „clickbait“, koji igra na kartu radoznalosti, „rage bait“ igra na konflikt. Umesto „klikni da saznaš“, poruka je: „pogledaj šta su OVI uradili“ ili „nećete verovati šta je ON rekao“. U trenutku kada otvorite komentar da „stavite nekog na svoje mesto“, postajete deo ciklusa angažovanja koji platformi donosi više vremena gledanja i više oglasnog prostora, objavio je ABC News.

Zašto je ovo važno za onlajn svet

Izbor ove reči kao simbola godine pokazuje da smo prešli u fazu u kojoj negativne emocije postaju centralna valuta pažnje. Algoritmi nagrađuju sadržaj koji izaziva snažne reakcije, a bes – posebno kad je povezan sa osećajem nepravde – prirodno generiše lavinu komentara, deljenja i viralnih rasprava. Rezultat su polarizovane zajednice, „eko-komore“ i osećaj da je internet stalno u nekoj vrsti konflikta.

Za medije i brendove to stvara opasan podsticaj: isplati se „podebljati“ naslov, zaoštriti ton ili izabrati ekstremniji ugao, jer brojevi rastu. Međutim, dugoročno, takva strategija troši poverenje publike, urušava kredibilitet i pretvara javnu sferu u stalno stanje „krizne komunikacije“.

Šta možemo da uradimo

Postoje tri nivoa odgovornosti. Korisnici treba da nauče da prepoznaju „rage bait“ i da ne nagrađuju sadržaj koji ih namerno provocira – posebno ne impulsivnim komentarima. Mediji i kreatori sadržaja moraju da postave jasne interne standarde: koliko smo spremni da rizikujemo reputaciju zbog kratkoročnog skoka u angažovanju. Platforme, konačno, imaju ključnu ulogu u dizajnu algoritama koji danas favorizuju ono što najviše deli, a ne ono što najviše objašnjava.

To što je termin iz sveta besa postao reč godine govori da smo problem jasno identifikovali. Sledeći korak je da odlučimo da li želimo internet koji nas profesionalno nervira – ili digitalni prostor u kom je normalna, argumentovana rasprava vrednija od algoritamski isprovocirane svađe.

Prijavi se na novosti.