Kada je vreme da dete „nauči sa novcem“? Da li je OVO prava mera njihove finansijske nezavisnosti?

Vremena su se promenila. Život je brz, a i deca brže sazrevaju, pa obrasci ponašanja koje smo nasledili od naših roditelja ne mogu uvek da se preslikaju na odgajanje današnjih generacija. Taj disparitet možda se najbolje ogleda u finansijskoj pismenosti gde se roditelji suočavaju sa brojnim nedoumicama. Koliki džeparac dati tinejdžerima, koliko im dati slobode i nezavisnosti u donošenju finansijskih odluka, da li podeliti sa njima pin kod kartice i da li im nabaviti sopstvenu karticu, samo su neke od roditejskih dilema, a neke od njih sada razrešavamo.

Vreme Čitanja: < 1 min

deca-džeparac-1702-fi

Izvor: Freepik/Unsplash

Džeparac starijih generacija svodio se na onoliko novca koliko je potrebno za užinu u školi i za žvake, a oni koji su hteli sebi da kupe nešto mimo toga, neretko su se odricali te iste užine. Danas su stvari znatno drugačije, svakodnevica tinejdžera obuhvata mnogo više sadržaja, pa se promenila i količina novca koju roditelji na dnevnom i nedeljnom nivou daju deci.

Učenje dece da kontrolisano troše, da štede, da upravljaju svojim troškovima i da nauče da cene zarađeni novac imperativ je današnjeg sveta. U društvu u kom i roditelji sve ređe „barataju“ gotovinom, davanje džeparca u kešu postalo je opterećenje.

„Suprug i ja smo navikli da sve plaćamo karticama, preko aplikacija ili putem interneta. Platu dugo ne podižemo, keš ne držimo u kući i traženje novca za džeparac nam je postalo mučenje. Plan nam je da im dajemo po 300 i 500 dinara dnevno, a onda se desi da nemamo sitno, pa im dajemo više, ili manje…A najgore je kad zaboravimo da podignemo pare, pa krenu u školu bez džeparca“, priča Jovana Novaković, majka dvoje dece.

Pročitajte više na našem portalu BIZLife.

Prijavi se na novosti.