Beogradska premijera višestruko nagrađivanog VR filma od 360 stepeni „Oneiro“

Nakon svetske festivalske distribucije na kojoj je osvojio 17 nagrada, srpski VR film od 360 stepeni „Oneiro“ će sada biti dostupan beogradskoj publici kao deo stalne izložbe u Palati nauke (Kralja Milana 11, Beograd) od sredine oktobra 2025. do marta 2026. godine. Posetioci sada konačno imaju priliku da putem VR uređaja pogledaju ovo ostvarenje, koje je po prvi put javno dostupno i na srpskom jeziku. Film je delo srpskog reditelja Miloša Tasića, koji do sada broji više od 20 nagrada širom sveta.

Vreme Čitanja: 2 min

vr-film-4651-fi

Izvor: Miloš Tasić/ Ustupljene fotografije

Oneiro i VR tehnologija

„Oneiro“ je animirani film od 360 stepeni, namenjen uređajima za virtuelnu realnost koji gledaoca smeštaju direktno u okruženje filma. Izrađen je u dve verzije, na srpskom i engleskom jeziku, a narativ satirično prikazuje interakciju programa veštačke inteligencije sa prosečnim korisnikom, upravo iz perspektive programa, dajući uvid u to kako on doživljava ljude, njihov odnos prema planeti i međusobno. Film je završen 2024. godine i tokom dosadašnje festivalske distribucije osvojio je 17 nagrada i ostvario 3 nominacije.

vr-film-4651-ps1

Miloša Tasića o ideji iza narativa filma

“Kako su poslednjih nekoliko godina vrlo aktuelne vesti o razvoju veštačke inteligencije i njenom uticaju na naše društvo, želeo sam da razvijem narativ u kojem bih tu temu posmatrao iz suprotnog ugla. Ako bi takav program postao svestan na bilo koji način, kako bi izgledao njegov svet i šta bi zapravo mislio o ljudima?

Dok sam istraživao tu temu, naišao sam na mnoge sličnosti između načina na koji ti programi uče i načina na koji je u pojedinim člancima objašnjena funkcija ljudskih snova. Zato sam glavni deo priče izgradio oko tih paralela, dok samo ime filma “Oneiro” potiče iz starogrčke reči za san.

Virtuelna realnost se pokazala kao savršen medijum za obradu ovakve teme, jer je omogućila da gledaoca postavim direktno u perspektivu AI programa i na simboličan način prikažem procese koji se odvijaju iza ekrana tokom interakcije sa ljudima. Cilj mi je bio da ovo prikažem kao ogledalo za našu vrstu, kroz koje bih šaljivo naglasio neke naše mane, u nadi da ćemo se podstaći da radimo na njima kako bismo bili bolji prema sebi, drugima i prirodi.

Vizuelnim pristupom želeo sam da postignem asocijaciju na video igre kroz jarke boje i retro izgled objekata, kako bih naglasio da se radnja odigrava unutar digitalnog sveta, koji je vrlo drugačiji od našeg. Scene su uveliko inspirisane nadrealizmom, polazeći od pretpostavke da, ako bi AI program bio svestan, on ne bi posmatrao svet vizuelno kao mi, već bi stvarao apstraktna digitalna okruženja i nadrealne svetove od podataka, slično kao što naša podsvest često kreira apstraktne svetove u snovima. “

Prijavi se na novosti.