Kako je Revolut postao banka od 75 milijardi dolara bez ijedne filijale

Za manje od deset godina Revolut je od "putne kartice za jeftiniji menjač“ narastao u globalnog fintech džina vrednog oko 75 milijardi dolara, sa više od 65 miliona korisnika u više od 48 zemalja. Dok se klasične banke još bore sa redizajnom mobilnog bankarstva, londonska kompanija već se ponaša kao globalna banka – samo bez ijedne filijale.

Vreme Čitanja: 3 min

revolut-4948-fi

Ilustracija: DALL-E3

Revolut: Od putne aplikacije do globalnog super-appa

Revolut je nastao 2015. godine u Londonu, kao ideja dvojice osnivača, Nika Storonskog i Vlada Jacenka. Problem koji su rešavali bio je vrlo konkretan: skupa kartična plaćanja u inostranstvu, loši kursevi i gomila sitnih, skrivenih naknada. Umesto da otvarate poseban račun u stranoj valuti i čekate na šalteru, Revolut je sve spakovao u jednu aplikaciju i jednu karticu.

Prva generacija korisnika gledala je na Revolut kao na idealnu “putnu karticu“: u aplikaciji zamenite valute, u par dodira šaljete pare prijateljima, dobijate notifikaciju za svaku transakciju u realnom vremenu. Kako je baza rasla, rasla je i ambicija. Ubrzo su stigli i „pravi“ tekući računi, virtuelne kartice, kartice za onlajn kupovinu, mogućnost trgovine akcijama i kriptovalutama, pa štednja, osiguranja, čak i putne i lifestyle pogodnosti.

Danas Revolut funkcioniše kao super-app: mešavina banke, menjačnice, brokerske kuće i travel aplikacije. Korisnik u istoj aplikaciji vidi plate, troškove, investicije, „vaults“ za štednju, putne planove i kartice koje koristi. Nema filijala, nema šaltera, nema čekanja – sve se dešava na ekranu telefona.

Za investitore, to je veoma privlačna priča. Kompanija je poslednjih godina beležila snažan rast i po broju korisnika i po prihodima, što je dovelo do procene vrednosti od oko 75 milijardi dolara. To je rang velikih tradicionalnih banaka, ali sa potpuno drugačijom infrastrukturom i kulturom.

Odakle zapravo dolazi novac

Iza “cool“ interfejsa stoji vrlo klasično pitanje: kako Revolut zarađuje? Odgovor je – na skoro svemu na šta zarađuju i tradicionalne banke, ali digitalno i skalirano.

Pre svega, tu su kartične naknade. Svaki put kada platite Revolut karticom u prodavnici ili onlajn, trgovac plaća određeni procenat kartičnom sistemu i izdavaocu kartice. Na nivou jedne transakcije to deluje zanemarljivo, ali na nivou desetina miliona korisnika i ogromnog obima plaćanja, to postaje ozbiljan izvor prihoda.

Druga velika stavka su devize i finansijski proizvodi. Do određenog nivoa menjanje valuta je praktično besplatno ili sa minimalnom maržom, ali kada pređete taj limit, ulazite u zonu u kojoj Revolut uzima svoju zaradu. Dodajte tome provizije od trgovine akcijama, ETF-ovima, kriptom, kao i prihode od štednje i ulaganja – i dobijate robustan „wealth“ segment.

Treći stub su pretplate – Plus, Premium, Metal i slični paketi. Korisnici plaćaju mesečnu članarinu za bolje kurseve, putna i zdravstvena osiguranja, ekskluzivne kartice, veće limite i dodatne pogodnosti. To je stabilan, predvidiv prihod, sličan pretplatničkim modelima koje imaju streaming servisi ili SaaS kompanije.

Tu su i biznis računi pošto kompanije preko Revoluta plaćaju dobavljače, isplaćuju plate, izdaju kartice zaposlenima, prate troškove i povezuju se sa svojim računovodstvenim softverom. Svaka od tih usluga nosi određenu naknadu, a na velikom broju klijenata one se pretvaraju u značajan izvor prihoda.

Za globalni bankarski sektor, poenta priče nije u tome da je Revolut „izmislio nešto sasvim novo“, već da je stare izvore prihoda upakovao u iskustvo koje korisnici zaista žele da koriste. Umesto da uvodi nove vrste kamata i provizija, on iste te stavke čini transparentnijim, bržim i, najčešće, jednostavnijim za razumevanje.

Šta ovo znači za klasične banke – i za nas

Prvo, korisničko iskustvo. Kada jednom vidite da vam notifikacija o svakoj transakciji stiže u realnom vremenu, da karticu zamrzavate jednim klikom, da menjačnicu imate 24/7 u džepu – teško je vratiti se na tromo internet bankarstvo i papire na šalteru.

Drugo, digitalni identitet banke. Sve više korisnika prvo zna za brend kao aplikaciju, pa tek onda kao banku. To menja način na koji banke komuniciraju, zapošljavaju i razvijaju proizvode. Odjednom im ne konkuriše samo druga banka sa druge ulice, već aplikacija koju svaki korisnik može da instalira iz fotelje.

Treće, regulatorni pejzaž. Kako fintech igrači rastu, regulatori im postavljaju sve sličnije zahteve kao i tradicionalnim bankama. To znači više kontrole, više izveštavanja i više odgovornosti. U tom sudaru brzog rasta i stroge regulative krije se odgovor na pitanje da li je Revolut budućnost bankarstva ili samo tranziciona faza koja će primorati klasične banke da se promene.

Prijavi se na novosti.